Ovaj serijal je poput kakvog vina – što stariji, to bolji. Naravno, ovdje govorimo o kvalitetnim vinima, a ne raznoraznim domaćim kiselim užasima koji izazivaju žgaravicu već pri samom pogledu na flašu.
Nakon nekih desetak godina praćenja ovog serijala, ne znam više šta da kažem o nevjerovatnom kontrastu između FM-ovog rudimentarnog grafičkog izgleda i dubine gameplaya koja se danas rijetko viđa, osim možda da mi je žao što ljudi troše vrijeme na arkade poput Fife. Možda je najbitnije to da ovo mogu igrati i oni koji ne vole fudbal, jer je simuliranje društvenih interakcija sa svijetom u igri, živopisnost upravljanja timom i navala adrenalina zbog strateških i taktičkih odluka koje stalno morate donositi dočarana tako kvalitetno, da se može posmatrati i izvan sfere sporta kojim se ona bavi.
Trava za ispašu
Poslije nekoliko lijeno odrađenih dijelova, autori serijala su se u Football Manageru 2010 konačno odlučili posvetiti unošenju značajnijih promjena u gameplay, koje će rezultirati boljom i dugotrajnijom igrivošću, a ne samo updateanju podataka u skladu sa trenutnom sezonom, što je, iskreno, moglo komotno da se u vidu patcheva dodaje u FM2006.
Kao prvo, jedan od najočiglednijih noviteta je interfejs, koji je sada zasnovan na tabovima smještenim u vrhu ekrana i konačno omogućava preglednost kakve nije bilo u prošlim dijelovima – indikator za nepročitane vijesti je sada skoro nemoguće promašiti, a i sva obavještenja će biti organizovana na daleko prirodniji način, kao da čitate kakve novine.
Međutim, defaultna boja interfejsa je blještavo bijela, pa vam uz veću količinu vremena provedenog uz igru ne gine glavobolja ukoliko ga ne promijenite na tamniju varijantu koja, na svu sreću, dolazi s FM-om.
Zatim, vaše osoblje više ne glumi pasivne depresivce koji šutke trpe vaš totalitarizam, nego pokušavaju igrati daleko korisniju ulogu u upravljanju klubom, budući da stalno daju tako detaljne savjete i izvještaje o svakom aspektu tima i lige u kojoj se nalazite, da ćete više nego ikada prije imati iluziju da radite s pravim ljudima; još samo da vas petkom zovu da idete loviti somove u kakvom muljevitom jezeru.
Opcija za podešavanje taktike također ima toliko da možete potrošiti sate i sate štimajući formaciju i zadajući svakom pojedinačnom igraču odrednice o načinu igre, utrčavanja na sredinu terena, dodavanja, nabacivanja, nivou kreativne slobode za vrijeme utakmice (odnosno, da li ćete im dozvoliti driblanje i iživljavanje na terenu), te još gomilu drugih osobina koji se uopšte ne daju spomenuti u jednom tekstu, a da on ne liči na knjigu polugodišnjeg obračuna za knjigovođe.
Naravno, sve to krkanski možete preskočiti, naređujući asistentu da umjesto vas bira igrače, dok se vi zabavljate uključivanjem samo okvirnog napadačkog mentaliteta tima, ali onda nemojte računati da će eventualni uspjesi koje ćete tako imati biti dugog vijeka, budući da će se protivnici brzo tome prilagoditi. Takav način igranja ionako nema puno čari, jer, poenta FM-a i jeste da provedete što više vremena smirujući se uz igru i opušteno podešavajući sve silne parametre samo da biste poslije gledali kako sve to oživljava na utakmicama pomoću najbolje vještačke inteligencije u strateškim igrama svih vremena.
Obimnost baze podataka za Football Manager je sada već legendarna, jer vjerovatno sadrži i igrače za koje niko osim njihovih bližih familija ne zna da postoje, a koji će za koju godinu možda postati zvijezde. Pored uobičajenog izbora njene predefinisane veličine, što će vam biti važno radi veće dostupnosti jeftinih i manje poznatih igrača u slučaju da želite glumiti lovca na talente, možete namjestiti i custom veličinu baze, pri čemu birate dostupne igrače, recimo, prema nacionalnosti ili mjestu boravka. Također ćete odmah dobiti i informaciju o tome koliki je približan broj igrača koje ćete imati na raspolaganju za angažovanje, pa će se tako pri izboru prve dvije talijanske lige uz najveću bazu učitati oko 13.000 igrača.
Kao i u prošlom dijelu, ovisno o popularnosti kluba i važnosti utakmice, postoji mogućnost da ćete morati davati izjave novinarima, što može biti zastrašujuće neugodan zadatak iz kojeg ćete se lično uvjeriti da se dugotrajno lajanje u stilu Mourinha i Blaževića ne isplati, čisto zbog toga što ćete svojim igračima početi izgledati kao klaun. Pitanja novinara su zaista nevjerovatna – od insinuacija da ćete imati problem da upravljate timom ako ne znate njihov jezik – na primjer, u slučaju da izaberete bosansku nacionalnost i izaberete talijanski klub. Jezike učite vremenom provedenim u stranoj ligi. Nemojte se nikada opuštati jer možete dobiti pitanje novinara koga od igrača preferirate, čime bi neki drugi mogli biti uvrijeđeni.
Da bude gore, AI novinara je takav da vam postavlja vezana pitanja u zavisnosti od odgovora koje mu date na prethodna, a ako zaključite da je sve to ipak previše, konferenciju možete napustiti zapjenjeno, izlijećući iz prostorije ili informišući prisutne da je vrijeme za postavljanje pitanja isteklo.
Blatnjav teren
U igru su unesene i precizne najfriškije informacije o finansijskoj moći klubova, pa tako novčane stavke pojedinih koji već neko vrijeme ne posluju baš kako treba, poput Milana, ne glase više Rich, nego Secure, što u prevodu znači da ćete se dobrano napatiti da zadržite najbolje igrače i istovremeno zadovoljite njihove goleme finansijske apetite. Naravno, za izvlačenje što veće količine zabave, izabrat ćete da vodite neki klub koji se raspada po šavovima, kao što je Ancona ili neki krš iz četvrte engleske lige.
3D engine za prikaz utakmice konačno počinje ličiti na nešto, sa igračima koji se ovaj put ne kreću kao kakve klade, nego imaju na momente prirodne pokrete. Ipak, to još uvijek nije dovoljno da bude makar blizu da nadmaši i dalje šarmantni klasični 2D prikaz u kojem kretanje lopte i igrača ionako izgleda daleko realističnije. Što se tiče ovog dijela igre, stvari se nisu bitnije mijenjale godinama; vještačka inteligencija protivnika i vaših igrača, uz veličinu baze, i dalje ostaje najbitnija karakteristika gameplaya.
Ipak, uprkos ispoliranom iskustvu igranja i očitom trudu da ovaj dio donese neke stvarne novosti u serijalu, uživanje u nepokrpljenoj verziji FM-a će vam kvariti pojedini sitniji bugovi, poput neispravnog prikazivanja imena turskih igrača i jedne velike tehničke greške, koja može nastati nakon nekih mjesec dana igranja, a odnosi se na preveliko memorijsko zauzeće koje može rezultirati nestabilnošću. Pored toga, u interfejsu se iz nekog razloga ne prikazuju background slike, nego je sve gotovo jednobojno, što izgleda arhaično, kao prastari dijelovi serijala.
Trenutno dostupni patch popravlja spomenuti propust u ispisivanju imena igrača, dok će tek neki od idućih updatea donijeti rješenja za ova druga dva problema.
Onima koji su pratili moje recenzije nekoliko prethodnih dijelova Football Managera ovakva ocjena je potpuno predvidljiva, ali ja jednostavno moram opet naglasiti da je sasvim sigurno riječ o najboljoj sportskoj igri današnjice i svaki put kada recenziram neki novi dio, imam za cilj da što više ljudi nagovorim da mu daju šansu, budući da znam da danas vrlo malo gamera ima strpljenja za jedan ovakav simulator. Kao i do sada, najbitnije je da ovo nije klasični suhoparni tekstualni mikromenadžmentski naslov, nego je veliki naglasak stavljen na karakter igrača i činjenicu da se svaki dan u igri dešava nešto bitno i zanimljivo, što rezultira time da je uopšte nećete biti u stanju prestati igrati!
I za kraj, opšte je poznato da, pored klubova, ovdje možete upravljati i reprezentacijama, pa ako mislite da naše cijenjene fudbalere možete barem u igri dogurati do Svjetskog prvenstva, na početku samo umjesto kluba izaberite bosanskohercegovačku reprezentaciju u meniju National teams, nakon što igru učitate sa najvećom bazom podataka. Pa se onda probajte izboriti sa istovremenim pritiskom medija, Fudbalskog saveza i navijača.